Intenzivirano sapunjanje mačora.

DARKO TALIC. 19.

I sugradani, hajmo se malo trznuti, tuga je da Zetra zjapi poluprazna protiv ekipe koja je pobijedila Fener prije par sedmica

Starlink planovi su napokon online za Bosnu.

https://starlink.com/ba

Tek je faza preordera.. ali nažalost oprema nije besplatna tj nije na rentanje....

Resident planovi:

1. 68KM (100)

2. 88KM (200)

3. 108KM (max)

Roam:

1. 88KM (100GB)

2. 186KM (Unlimited)

Oprema za residental je 683KM + dostava 47KM

Oprema za roam je 514KM

Ako pogledamo ko je sve nastupao na javnom dočeku nove godine u Sarajevu imamo sljedeću situaciju:

2023 - Dubioza Kolektiv
2024 - Bombaj Stampa i Zabranjeno Pušenje
2025 - Severina
2026 - Jelena Rozga

I sada evo opet se spominju fosili Sejo Sexon i Đuro za doček 2027. Za Rozgu i Severinu nemam neke pretjerane zamjerke. Ali zar je moguće da grad nije u stanju napraviti neki spektakl kao što je prije bio Dino Merlin, Čola? Ili da se isprse pa da dovedu neke strane izvođače kao što je za SFF bio Solomun? Banja Luka za obični festival dovodi Jason Derula a da Sarajevo ne može nekoga sličnog dovesti za doček jedno večer da pjeva? I to godinama unazad... Ova reciklaža raspalih bendova stvarno nema više smisla i samo se bezveze troše porezne pare. Nit ih stranci žele slušati niti domaća ekipa

Kao Hrvat (već znam da će mi neki osporiti što sam Hrvat) koji je ovdje rođen, odrastao, završio školu, gledam BiH kao svoju domovinu. Nikad mi neće biti jasno zašto se opterećujemo s "2-1" i "1-2" u Predsjedništvu, dok nam se država prazni, a ljudi iseljavaju. Gomilu problema.
Umjesto da se bavimo ekonomijom, niskim plaćama, korupcijom, zdravstvom i uvjetima za život, mi se neprestano svađamo oko političkih fotelja i nacionalnih interesa koji običnom čovjeku ne donosi ništa dobro.
Nitko ne traži da zaboravimo svoju nacionalnost ili kulturu, to je naše pravo. Ali zar nije vrijeme da prestanemo jedni druge gledati kao neprijatelje i da se ujedinimo oko zajedničkih egzistencijalnih problema?
Zanima me vaše mišljenje:
1. Jesu li odnosi u Predsjedništvu doista naše najvažnije pitanje ili se njima samo skreće pozornost s ekonomije?
2. Zašto se tako lako dijelimo po nacionalnoj osnovi, a tako teško oko zajedničkih životnih problema?
3. Što mladi mogu konkretno učiniti da promijene ovu pasivnost i političku kulturu?

Ovom zemljom ako mi ne budemo hodali, doći će neki drugi ljudi i donijeti svoju kulturu koja nema nikakve veze a našom.

Sta mislite o ovakvim nagradnim igrama, i nagradnim igrama uopste?

Igrate li, jeste li nekada dobili? Kako se odlucujete da li cete ucestvovati ili necete?

Mislim da je bas fora glavna nagrada, zanima me samo da li je u pitanju neka restaurirana ili kako su ovo tacno zamislili...

Juče sam naletio na ovaj članak na Klixu i osim članka koji je sam po sebi......loš, tako ćemo se izraziti, ova slika mi je život ogadila.

Smatrate li da je ispravno tjerati ili gurati djecu prije puberteta da rade treninge sa tegovima, bučicama i ostalom opremom?

Meni je ok gurati dijete da trenira neki sport ili da ga samo igra kao hobi. Prije 15 ne vidim ni svrhu teretane a niti će postići nešto što ne mogu sa 15+ lagano nadoknaditi.

Za mene:

1. Zenica

2. Tuzla

3. Novi Travnik

4. Bosanski Petrovac

5. Modrica

U ovoj godini sam prošao dosta, dosta birokratije - od ženidbe, prodaje i na kraju kupovine stana, raznih čuda sa porezima i slično. Moram reći da se u Kantonu Sarajevo situacija stvarno popravila, a ovdje pričam isključivo o šalterima i podnošenjima zahtjeva.

Iako se nekako raja često žali, svu papirologiju sam rješavao vrlo brzo, pa se pitam kako je to u vašim mjestima? Prije je bilo dosta žalbi na "fali jedan papir", ogromne redove u opštinama, institucijama itd., nervozne šalteruše, a sada sve manje to primjećujem.

Sve su opštine odlično uređene, u svim se uzme broj i brzo dođe na red, papiri su lijepo složeni na ulazu i odmah se može uzeti i popuniti zahtjev koji je potreban, a radnici su (valjda kako je sve sređenije) dosta opušteniji. Samo sam naletio na jednu klasičnu šalterušu, ostali su u većini slučajeva bili preljubazni.

Ipak, država stvarno mora da poradi na papirologiji, previše je treba a apsolutno ništa nije uvezano. Jednostavno ne mogu da vjerujem da za svaku ovjericu treba ili CIPS ili kopija lične i da sistem nije uvezan barem u kantonima kako bi se moglo ući u evidenciju. O taksama da ne govorim... Srećom sad su u Sud u pošti stavili da se može kupiti taksa, iako se mora proći kroz skener kao da ulaziš na suđenje... 😄

Kako je u vašem mjestu, da li sam samo ja optimističan ili je situacija stvarno bolja?

Pozdrav svima,

Ovo pišem jer sam duboko razočaran koliko je teško naći društvo u dvadesetima, na Balkanu inače...

Donedavno sam imao jednog tako nazovimo "prijatelja". Upoznali smo se nedugo nakon što ga je jedna ekipa odjebala. Uglavnom mi smo krenuli izlaziti i družiti se, sve je bilo super. Nakon toga kreću red flagovi čim sam se posvađao s zajedničkim prijateljem.

Dok sam pričao s njim pitao me jesam li tom prijatelju ikad posuđivao novac, na što odgovorim da jesam, da bi me onda par dana on pitao mogu li i njemu posuditi nešto do plate, a u to vrijeme je radio za neke sitnije pare, lik nije ni hvala rekao i još je kasnio s vraćanjem do te mjere da ja za sebe nisam imao novca. Ali eto, to sam tolerirao nekoliko pita jer eto, "prijatelji se pomažu". Doslovno me je muzao kako je stigao. Par puta sam ga uhvatio da laže i za najbezveznije stvari vezano za izlaske i slično.

Ali hajde, opet je tu bio skoro svaki dan i večer za mene iako nemam nešto puno prijatelja i stvarno smo bliski postali. Išli na kafe, izlaske, vozali se u nekoliko gradova, dolazio on meni kući, ja njemu itd... bilo je tu i tamo svađi ali bi uvijek nešto riješili.

Tako je sve išlo do nedavno dok nisam primjetio kako sve manje i manje vremena ima. Da bi kroz priču otkrio kako se pomirio s bivšom ekipom (s istom onom što ga je 3 godine odjebala) i upoznao još neke ljude. Također je dobio i bolji posao i još neki novac. Odjednom sam ja postao "naporan i dosadan" i nema više vremena, skroz se povukao.

Još kaže sad za sad jedino možemo pričati kad dođem kod njega u kafić gdje radi, naravno kad god dođem većinom me ne jebe ni 5% dok sam tamo, ili zbog posla (što potpuno razumijem) ili što sjedne s nekim drugim da popriča. Jednostavno bih volio da bar malo vremena izdvoji izvan posla kao prije dok sam mu trebao.

Jesam li ja ovde paranoičan i sve je ovo samo slučajnost jer kad skontam čim mu je krenulo bolje u životu ja sam odjednom postao suvišan, naporan i dosadan. Jednostavno imam neki osjećaj da sam ja tu završio svoju svrhu i da mi je sad najbolje da pognem glavu i odem jer eto nema više neke koristi od mene.

Dešava mi se pomalo smiješna situacija, naime već neko vrijeme sam pazila na ishranu i izgubila par kg i odlučim ja da kupim sebi novu odjeću. Nisam još ni blizu tamo gdje bih idealno željela da budem sa kilažom ali eto da se nagradim za gubitak tih 10kg pa kad izgubim i drugih 10 onda bih bas sve mijenjala. Zvuci super osim sto….

Ja sam sa 65 kg /163 cm već najmanja veličina u popularnim radnjama za nas običnu raju, tipa NewYorker, HM, C&A itd. Čak mi je struk preširok na donjim dijelovima ali na to sam navikla jer sam takve građe tj široki su mi kukovi. Kad izgubim još 10kg ja neću imati šta da obučem bukvalno. Reference radi do prije 10 godina imala sam obično 54-55 kg i nosila veličinu M/38, znaci bila su dostupna 2 broja ispod moje veličine svuda iako nisam bila debela. Sad sam debela a najmanji sam broj svuda. Ja ne shvatam zašto to rade, znam da igraju na ego kupaca itd ali nema smisla, pogledam mlađe djevojke na ulici i pitam se šta one nose međutim i na njima većinom sve visi kao da su pokrale sa random štrika odjeću.

Obuću isto tako posjedujem raznih veličina od 37 do 40 kako kom proizvođaču prahne, i ništa mi nije vise jasno.

Zanimaju me farmerice, košulje, bluze obične uske normalne dužine, i poslovna odjeća. Elegantna odjeća me ne zanima, za kapute mi je ok još uvijek, to ne smeta kad je poveće. Pa ako neko ima preporuke bilo online ili instore, hvala puno unaprijed.