Cao ljudi
Ovako, probat ću pogoditi u “srz” problema, pa bih voljela čuti vaše mišljenje o svemu, jer ja već mislim da počinjem da ludim
Dakle, s momkom sam već 5 godina u vezi i lijepo nam je, vjereni smo, nemamo nekih većih problema i nesuglasica. Međutim, mene izluđuje to sto je on jako neodgovoran financijski i ima komplekse. Naravno, on to nikad ne bi priznao već smatra da sve sto radi je okej. Uglavnom, zaradjuje fine novce cca. 2500KM mjesečno i obzirom da živi sa roditeljima, to su jako, jako dobre pare, s druge strane ja imam sličnu platu, malo manju od njega ali to je to. Zajedno smo od kad smo oboje imali praktički ništa i moram priznati da je to taj momak kojeg sam zavoljela, kad je bio skroman i pažljiv. U posljednje vrijeme, on doslovno živi za druge, npr. Jednom prilikom smo u društvu pričali oko telefona i jedna djevojka je spomenula da bi voljela prodati svoj telefon i doplatiti za noviji i on je doslovno IDUĆI DAN otišao i kupio novi telefon, za koji uopste nije imao potrebu, jer mu je stari telefon bio haman nov i radio besprijekorno. Ista situacija se desila sa autom, kad mu je kolega u firmi promijenio auto i njega kroz šalu pitao kad će on, u roku od 20 dana već je vozio novo auto. I ono gdje je meni prelilo času je bilo prije par dana, kad je opet kupio novi telefon na rate, iako prošli nije imao ni godinu dana.
Uglavnom ne znam, on uopste ne skuplja novac da ima sa strane, ako imamo nešto planirano, ja mu moram na dan plate tražiti odredjenu sumu koja će stajati kod mene da bi imao išta ušteđeno. On ne vidi problem ni u čemu jer to je njegov novac i ima pravo da radi s njim šta poželi, a meni kao daje mjesečno za neka putovanja ili planiranje budućeg života.
S druge strane, zadnjih 10 dana pred platu on je živi kokuz, ja nam plaćam izlaske, kafe, hranu, pa čak i cigare mu znam kupiti jer on nema ništa kod sebe, ali je bitno da se nosi najnoviji telefon i voza dobro auto. Ja nemam ništa protiv da učestvujem u troškovima u smislu da platim i ja večeru, kafu Itd. Ali ja se ne cascavam nebitnim stvarima i čuvam novac sa strane da bih imala za ne daj Boze, a on koji sve troši na brendirano i novo, očekuje od mene da ga guram kad mu zapne. Nikad za to nisam dobila ni hvala, već samo “i ja bih to uradio za tebe”, ne pamtim kad me zadnji put izveo na večeru, a da nije bio neki povod ili kupio poklon, pa čak i najobičniju ružu.
On govori da ja sve pretjerujem i da on hoće da se “iživi” sa stvarima dok još može, dok nismo započeli zajednički život (???)
Eto suma sumarum, to je najkraće sto sam mogla objasniti, meni se ovom posljednjom kupovinom doslovno “zgadio” i nemam vise želje ni da ga vidim, a kamo li šta vise.